Posjetili smo London u sklopu 5. godišnjice braka!
Ja sam organizirala food part putovanja, a suprug sight part putovanja, i sve što smo planirali smo i obišli.
Putovanje je trajalo 4 dana s letom/vožnjom, a plan obilazaka je izgledao ovako:
Dakle, s food strane na TO DO listi je bio Full English breakfast, Beef Wellington, Sticky toffee pudding, Fish&Chips, Borough market i Tesco haul s lokalnim snackovima.
Naravno, prvi dan smo započeli doručkom i to Full English doručkom u jednom od ljepših lokala koje sam posjetila, The Ivy Cafe Marylebone (https://ivycollection.com/restaurants/the-ivy-cafe-marylebone/), a doručak se sastoji od sljedećeg:
The Ivy Full English Breakfast – Smoked streaky bacon, Cumberland herbed sausages, fried free-range hen’s eggs, potato rösti, black pudding, roast plum tomato, grilled flat mushroom and baked beans. Served with a choice of white or granary toast.
Niti jedna namirnica na tanjuru ne odskače od druge, sve se odlično spaja u jednu prefinu bogatu harmoniju okusa, bilo da kombinirate dvije namirnice odjednom ili čak uspijete od svake po malo zagristi. Već na pola pojedenog doručka bilo nam je jasno kako smo prerano bookirali ručak 🙂
(Pre)punog želuca uputili smo se u daljnje istraživanje i totalno neplanski već nakon par koraka od lokala s doručkom, uvidjela sam Ottolenghi shop (https://ottolenghi.co.uk/restaurants/marylebone), i ne bih ja bila ja ako ne uđem i barem pogledam. Isto tako, ne bih ja bila ja da ne kupim suvenir i nešto slatko za pod zub 😉
Nakon neplanskog slatkog šopingiranja vrijeme je bilo za uputiti se prema muzeju voštanih figura Madame Tussauds (https://www.madametussauds.com/london/). Ne znam zašto nas je začudilo, ali dočekao nas je toliki red i pomislili smo kako ne ćemo ući narednih 2 sata. Međutim, organizacija im je stvarno odlična i s obzirom na nekoliko stotina ljudi iskred nas, čekali smo otprilike 15 minuta što i nije bilo tako strašno. Jedino strašno oko obilaska muzeja je generalno gužva pa umjesto užitka gledanja eksponata, gurate se između ljudi koji čekaju fotografiranje sa svojim idolom, ili stojite u redu za fotkanje. Stvarno jedan lijepi doživljaj ako se naoružate strpljenjem i ne fotkate svaki mogući voštani lik. Tura muzejom je trajala otprilike sat i pol vremena, a mi još uvijek nismo bili gladni! No, približavalo se 13 sati i naša rezervacija za ručak.
Od kada sam prvi put vidjela emisiju Kitchen Nightmers, to je bilo prije otprilike 15 godina, posjeta Gordonovom restoranu bila je na vrhu moje liste želja. Moja želja se napokon ostvarila 06.10.2023. u njegovom Bread Street Kitchen & Bar (https://www.gordonramsayrestaurants.com/bread-street-kitchen/). Osjećala sam uzbuđenje kao kod prvog spoja, leptirići su se igrali u mom trbuhu. Nisam bila sigurna što očekivati, ali sam bila uvjerena da će sve biti na visokoj razini, od usluge do hrane.
Čim smo kročili unutra, srdačan konobar nas je dočekao i odveo do našeg stola, donoseći jelovnike. Ambijent restorana i bara, uz industrijski štih, pružao je topao osjećaj. Razina buke bila je primjetna, ali nije narušila doživljaj.
Već smo znali što želimo naručiti, pa nije dugo trebalo da predamo svoju narudžbu jednom od četiri raspoloživa konobara. Odlučili smo se za juhu od luka, Beef Wellington za dvoje, te cheesecake za mene i sticky toffee pudding za njega.
Krenimo redom:
- Juha od luka s tostom, grilanim sirom i karameliziranim lukom – bila je savršeno kremasta, a nakon konzumacije nije ostavila osjećaj težine. Luk je bio prisutan, ali nije prevladao okus. Toast je bio hrskav, ali ne pretežak za zube. Začinjenost je bila upravo kako treba.
- Beef Wellington za dvoje uz pire krumpir i umak od pečenja – sve što sam ikada zamislila, upravo se i dogodilo. Meso je bilo nevjerojatno mekano, sloj gljiva je bio savršeno začinjen i kremast, dok je lisnato tijesto bilo hrskavo. Pire krumpir nas je iznenadio, bio je najkremastiji, najmekši i najprozračniji koji smo ikada probali.
- Deserti – cheesecake je bio izuzetno ukusan, iznenađujuće kremast. Nije bio presladak, a uz sorbet od malina bio je pravo osvježenje. Sticky toffee pudding je bio intrigantan desert, primjetno slađi od cheesecakea, osvježen kuglicom vanilija sladoleda, ali taj okus nije moj cup of tea (you see what I did there?). Disclamer – sviđa mi se sticky toffee pudding ali u verziji sa puuuuno manje toffeeja.
- Na kraju, osoblje restorana nas je iznenadilo još jednom slatkom gestom – malim biskvitnim desertom uz natpis “Happy Anniversary <3“.
Nema potrebe napominjati da smo se prepustili hrani, uživali kao nikada do sada i da večera tog dana nije bila potrebna. Da, bilo je zaista obilno.
Nakon sve te hrane uputili smo se na vožnju London Eye-om gdje nas je također dočekao veliki red, ali isto tako čekanje na ukrcaj nije dugo trajalo. Kabine su klimatizirane tako da ni u jednom trenutku nije vruće niti zagušljivo, a imate odličan doživljaj Londona s visine. Jedan krug traje pola sata, a ni u jednom trenutku ne osjetite njihanje, stajanje ili ikakve pokrete koluta i kabine.
Popodnevnom šetnjom smo obišli Big Ben, St James’s Park, Buckinghams palace I The Green Park pa se uputili podzemnom željeznicom do O2 arene na stand up show našeg najdražeg komičara Gabriela Iglesiasa, Fluffyja.
Mislim da ne moram ponovno napominjati, ali večere nije bilo taj dan 🙂
Drugi dan Londona djelovao je malo lakše i usporenije jer smo i malo kasnije krenuli na avanturu koja je započela pronalaskom Harry Potter prolaza na King Cross stanici. Nismo stali u red jer nije išao tako brzo kao na predhodnim lokacijama, ali za ovaj put nam je bilo dovoljno što smo ga vidjeli.
Sljedeća postaja bio je The British Museum za koju preporučam dva do tri sata za obilazak jer je muzej ogroman i prepun zanimljiv stvari, pogotovo ako volite povijest.
Došlo je vrijeme ručka i križanja još jedne od gastro delicija sa svoga popisa. A za to nam je lokacija bila Ben’s Traditional Fish & Chips (https://www.instagram.com/benstraditionalfishandchips/) gdje smo jeli upravo fish & chips.
Mali slatki lokal sa svega 10 stolova koji se pomiću po potrebi i veličini grupe ljudi koji dolaze. Ovo nije tip restorana u kojem ćete provesti nekoliko sati uživajući u hrani i ispijanju vina, ovdje ćete doći kada ste gladni, pojesti, popiti piće i nastaviti svoj dan. I ništa loše oko toga, naprotiv, ono što smo probali i vidjeli ispunilo je sva očekivanja jednog takvog fast fooda. File ribe bio je ogroman, riba mekana i sočna, poh sočan i hrskav, a pommes kao pommes zadovoljio je formu 😉 voljela bih da je bilo nešto malo više tartar umaka, ali zanemariti ću tu činjenicu jer je stvarno bilo fino!
Šetnja nakon ručka odvela nas je na Borough market. Borough Market je veleprodajna i maloprodajna tržnica u Southwarku, London, Engleska. To je jedna od najvećih i najstarijih tržnica hrane u Londonu, s tržnicom na tom mjestu koja datira još iz 12. stoljeća. I da, nismo bili jedini turisti koji su se uputili na tržnicu u subotu popodne, stoga možete shvatiti moje blago razočarenje zbog količine ljudi i nemogućnosti uživati u istoj, niti kvalitetno pogledati što se nudi. Međutim, moje gastro oko je uhvatilo Bread Ahead pekaru (https://www.breadahead.com/borough) i njihove krafne.
Tko me imalo duže prati ili poznaje, zna da jaaaako volim Janjine krafne (https://www.janjolinka.com/post/krafne-breadahdeadbakery) ili kako ona kaže, one londonske. Naravno, uzela sam od svakog punjenja po jednu jer sad je bila prilika 🙂 i sad mi je žao. Žao jer sam stvarno očekivala spektakl od krafne, a to nisam dobila. Punjenja su bila neupitno fina, ali tijesto apsolutno ne, ništa posebno, štoviše čak i prepečeno. Shvaćam da je to toliki hit i da na tako ogromne količine koje se izbacuju tom brzinom dolazimo do, usuđujem se reći, poluindutrijskog proizvoda koji gubi ono nešto što imaju artisan proizvodi nešto manjeg obujma. No, nije propao svijet, i dalje sam sretna što sam imala priliku ih probati jer sada sam uvjerena da ih sama sebi napravim bolje 🙂
Nakon ne baš savršenih krafni bilo je vrijeme za popodnevni predah i kavu u lokalnom Costa kafiću (nisam fan Starbucks kave, samo Starbucks šalica i termosica 🙂 ) i novu turu šetnje , ovaj put prema London Bridgeu. Usput smo uživali u svemu što nas okružuje i nastavili svoj put prema Tescu i trpanju kofera engleskim poslasticama. Od Walkers čipsa s okusom škampa, preko čajeva, instant sticky toffee pudinga, raznih slanih i slatkih grickalica pa sve do teglice ghee-a jer eto, bio je neophodan 🙂
