Opisat ću vam vrlo detaljno i intimno iskustvo kolinja, tradicionalnog događaja koji obitelji omogućuje pripremu mesa za cijelu godinu. Ovo iskustvo je puno više od pukog pripremanja hrane – to je manifestacija zajedništva, tradicije i obiteljskih veza.
Kolinje je izrazito važan obred u mnogim kulturama, a naša obitelj i prijatelji okupljaju se s posebnim ciljem da zajedno sudjeluju u svakom koraku procesa pripreme mesa. Od grube obrade svinje do raznih delicija i pripreme zimnice, svaki korak ima svoje mjesto i važnost u stvaranju obiteljske zalihe hrane.
Takvi događaji imaju svoju važnost ne samo u proizvodnji hrane, već i u očuvanju obiteljskih tradicija te prenošenju znanja s generacije na generaciju. Ovo iskustvo donosi duboke veze između ljudi koji sudjeluju u njemu, stvarajući sjećanja i priče koje se prenose kroz vrijeme.
Marljivost i predanost potrebni su za provedbu ovakvog događaja, s velikim fokusom na detalje, tradicionalne recepte i pažljivo vođenje kroz cijeli proces. To nije samo fizički naporan proces, već i duhovno obogaćujuće iskustvo koje povezuje ljude i prošlost, istovremeno proslavljajući i njihovu sadašnjost.
Kolinje također odražava vrijednosti održivosti i samodostatnosti, gdje obitelji sami proizvode hranu za svoje potrebe umjesto da se oslanjaju na kupnju gotovih proizvoda. To stvara osjećaj povezanosti s hranom koju jedu i svakim komadićem koji je pažljivo pripremljen.
Ovakva iskustva obično ostavljaju dubok dojam i često postaju središnji događaji u obiteljskim sjećanjima i pričama koje se prepričavaju generacijama, održavajući tako važnost obiteljskih vrijednosti i tradicija.
Prije nego krenem detaljnije o opisivanje kako jedno kolinje izgleda, upozoravam da možda određeni detalji nisu za svačiji želudac niti za svačije shvaćanje. Ovo što ću opisivati je tradicija u obitelji koji su mesojedi i sami sebi osiguravaju meso za cijelu godinu.
Kolinje je drugi najveći događaj u prosincu za moju obitelj. Tradicija koja se prenosi s koljena na koljeno. Doduše, tradicija koja se nešto modernizirala i promijenila, ali i dalje aktualna manifestacija koja traje dva dana i okuplja nekoliko generacija obitelji i prijatelja.
Moj prvi susret sa kolinjem bio je davne 1999. ili 2000. godine kada su se roditelji nakon godina prognanstva odlučili ponovno za hranjenje prasadi za privatne potrebe. Sjećam se kako mi je to tada bilo naporno i dosadno i nisam shvaćala zašto mi to sad radimo kad svi ‘moderni’ ljudi kupuju u trgovinama i nemaju potrebe se mučiti s cijelim postupkom kolinja. Dvadeset i nešto godina unaprijed shvaćam tu potrebu i sam čin kolinja.
Baranjsko, kao i slavonsko kolinje je proces koji traje barem tjedan dana. Od pripreme sve opreme, namirnica za pravljenje kobasica i kulenovih seka, do osiguravanja pića i hrane za samo kolinje do čišćenja i raspremanja svih alata, stolova, škafova.
Kolinje započinje petkom činom ‘rušenja’ i grube obrade polutki. Ovisno o broju svinja koje su predodređene za kolinje, većinom jedno prijepodne se potroši na rušenje i vanjsku obradu svinje što uključuje šurenje, struganje dlake, skidanje papaka, paranje, cijeđenje krvi i vađenje utrobe. Nakon toga polutke se obrađuju na način da se pripremaju šunke, slanine, skida se salo s kožom za rezanje čvaraka, ‘otpatci’ za kuhanje obarina, skidaju se rebra za sušenje, priprema se meso za mljevenje, ili daljnju obradu u obliku šnicli, kockica itd. Prvi dan se završava oko 16 sati i mesu se daje vrijeme da odleži i ispusti ostatak sukrvice kako bi bila lakša daljnja obrada.
Subota započinje oko 6 ujutro kada se uglavnom probudi samo moj tata koji loži vatru na tri kazana, jedan za toplu vodu za pranje svega, jedan za kazan u kojem će se topiti čvarci, i jedan u kojem će se kuhati obarine (ostaci mesa, glave, pluća, kože) jer sve što je jestivo se ne baca već se koristi u pripremi raznih kobasica, krvavica, rižara, švargli, hurki itd.
Nakon pripreme vatre, vrijeme je za zajutrak i doček radne snage u obliku obitelji i prijatelja. Prvo kavica, jedna rakijica za unutarnje grijanje, nekoliko zanimljivih priča i zatim preraspodijela poslova. Uglavnom se okuplja uhodana ekipa koja zna unaprijed što i kako treba raditi, ali svakako je tu ‘glava kuće’ koja određuje tempo i redoslijed poslova.
U raznim škafovima raspoređuje se mljeveno meso za pripremu kobasica, kulenovih seka, krvavica, hurki, a svaka od navedenih ima svoju recepturu koja se godinama koristi i zadovoljava obiteljska nepca. Paralelno s time tope se čvarci i neprestano miješaju kako ne bi zagorili, a u drugom kazanu se kuhaju obarine koje će se kasnije otkostiti i samljeti.
Dok se miješaju smjese za razne kobasice, obrađuje se ostatak mesa koji se sprema u obliku šnicli, vrata, kotleta, lungića, kockica za razna variva, mljevenog mesa za sarme, punjene paprike i bolonjez.
Nakon nekoliko sati rada slijedi doručak od svježe pečenih svinjskih jetrica uz sitno sjeckani češnjak i lungića pečenog na naglo, a krunu svemu tome daje i veliki izbor domaće zimnice u obliku kiselih krastavaca, kiselog luka, turšije, feferona.
Sa zadnjim zalogajem doručka, gotovi su i čvarci koje se potrebno ocijediti i izvuči što više masnoće koja će se kasnije stvrdnuti u mast i koristiti za svakodnevno kuhanje, a čvarci će biti fini i hrskavi. Ocijeđene ih se raširi na stol pokriven papirom ili vrećom koja će upiti višak masnoće i pomoći da se čvarci ne zaljepe.
Dok jedna ekipa završava s čvarcima, druga se hvata punjenja kobasica u crijeva nakon čeka na red dolazi kulenova seka pa zimska kobasica itd. Sa završetkom punjenja jedne od smjesa, kobasice se stavljaju u pušnicu na dimljenje i sušenje.
Nekoliko sati punjenja raznih kobasica i vrijeme je za slatki zalogaj, novu šalicu kave i štamplicu rakije jer treba se ugrijati i iznutra!
Dolazimo do kraja drugog dana u kojem je ostalo još dokuhati hurke i krvavice, očistiti sve silne škafove, noževe, posude i topove za punjenje, spakirati meso za zamrzivač, povješati što je potrebno u pušnicu, nasoliti šunke i slanine, skinuti sa sebe radnu odjeću i uputiti se u toplinu kuće na bogati ručak/večeru koja se uglavnom sastoji od domaće juhe, svježe pečenih kobasica (ujedno i prilika testirati što smo zamješali) i fine tople štrudle od jabuka.
Kolinje nije samo priprema mesa za zamrzivač, kolinje je okupljanje obitelji i prijatelja, smijeh, rad, hrana, domaći proizvodi i zajedništvo u hladnim danima.
