Prošli vikend posjetila sam Weekend Food Festival u Rovinju. S kojeg sam se vratila više razočarana nego oduševljena. Međutim, prije nego iznesem svoje negativne i pozitivne strane festivala, moram napomenuti kako ovo nije bacanje hejta na organizaciju i ljude koji tamo rade. Ovo je konstruktivna kritika mene koja sam festival posjetila iz poslovnih, ali i privatnih razloga.
Na prvi dojam ovogodišnji Weekend Food Festival djelovao je puno profesionalnije od onoga kojeg sam posjetila 2022. godine. Puno veći izbor hrane i pića, puno više raznih izlagača, više panela. S druge strane, ako izuzmem nekolicinu kvalitetnih chefova hrvatske gastro scene, nije bilo zanimljivih i stranih izlagača. Pod stranim izlagačima mislim na svjetski poznate chefove čijim imenima se festival diči kako su jednom bili dio ovog unikatnog eventa; naglasak na jednom.
No da se ne zadržavam na tome tko nije bio, ajmo na ono što je bilo i kako je bilo.
S obzirom da smo put krenule iz Osijeka, moja gastro prijateljica Andrea Krivak i ja, nismo htjele žuriti i juriti na prijepodnevni dio petka, već smo hvatale popodnevni raspored i radionice. Prva destinacija nam je bila radionica Tikveš 1885 Chateaux & Domaines – Terroir in a Glass koja me je ugodno iznenadila. Radionica je imala i glavu i rep, upoznala me s nekim novim okusima i vinima i naučila poneke zanimljivosti makedonskog podneblja. Negativna strana ove radionice je kriva komunikacija kako se vina mogu kupiti na njihovom štandu što na kraju nije bilo moguće jer nisu prodavali vina. Šteta, jer Luda Mara, bijeli cuvee, bi se odlično uklopila u moj vinski frižider i čekala priliku za ljetno osvježenje.
Nakon radionice smo imale priliku prošetati cijelim festivalskim područjem i razgledati ponudu izlagača. Bilo je tu finih kava, Ledo i aRome sladoleda, Kroštulinih pekarskih proizvoda, Gligorinih sireva koji su se mogli kupiti na licu mjesta! Showcookinga sa polugotovim proizvodima i konstantnog dima unutar prvog dijela izlagačkog prostora.
Otišle smo poslušali panel Svi su nam rekli da ćemo propasti – uz opis panela “Ipak, sve bismo ponovili”. Panel na kojem je jedan od panelista izjavio kako nije siguran jel bi se ponovno u to upuštao. Toliko o tome.
Bližio se kraj službenog dijela Weekend Food Festivala pa je bio red i za konkretniju hranu. Za preporuku smo dobile Konobu Jure. Ovo je restoran koji ispunjava sve kriterije jedne lokalne konobe, domaće kuhinje i ugodne atmosfere. Cijene pristupačne, količine solidne, okusi na mjestu. Kruh bi mogao biti domaći, ali zanemarivo s obzirom da smo se lijepe najele.
Drugi dan festivala započeo je radionicom Multisenzorno iskustvo autohtonog vinskog i balzamičnog octa Nota. Čule smo dosta zanimljivosti, ali ne i probale vinski i balzamični ocat. Doduše, probale smo kanapee u kojima je bilo nekoliko kapi Note, ali zar nije poanta masterclassa probati sam proizvod koji predstavljate?
Nakon radionice na kojoj nismo probale sami proizvod, iskoristile smo vrijeme za novi krug po izlagačkom prostoru. Pričanje sa ostalim posjetiteljima iz gastro i blogerskog svijeta, ispijanje kave i čekanje sljedećeg panela na kojem je uslijedio pravi šok.
S obzirom kako se divim Sloveniji i njihovoj, usuđujem se reći ambasadorici, chefici Ani Roš, poprilično me zanimao panel Zašto Slovenci to rade bolje?
Već na samom početku je jedan gospodin, pretpostavljam iz turističke zajednice, pričao na slovenskom jeziku. Nisam obraćala toliku pažnju jer još nije počeo panel koji me zanima. Panel je vodio Mate Janković, kojem uloga voditelja jako dobro pristaje, a gosti panela bila su tri slovenska kuhara. Koja su, ni manje ni više, cijelo vrijeme pričala na slovenskom jeziku.
Vjerujem kako je većina dvorane bila izgubljena i čekala kao i ja kada će neki prijevod ili kako će se eventualno prebaciti na engleski jezik, međutim, ne! Cijeli panel, osim pitanja koja je postavljao Mate, je bio na slovenskom jeziku. Protiv kojeg nemam apsolutno ništa, ali uz svo poštovanje prema svima, WTF? Jedino što sam na panelu naučila je poneka nova slovenska riječ, ampak dobro. (slo. ampak = hrv. ali)
Uslijedila je dvosatna pauza za ručak, ispijanje kave i pića, isprobavanje roštilja i ostalih ponuda food truckova. I ne mogu se ne osvrnuti na riječi Davida Skoke od prije dvije godine kada je kritizirao organizatore festivala generalno. Kako se ne koriste onime u čemu smo jaki, onime u kojem smo podneblju i onime što trebamo promovirati već se ponuda hrane svela na fast/street food i poneki sladoled. Ne tvrdim da ovo što je bilo za jesti ne valja, ali s obzirom na kojem levelu se festival promovira, i izuzevši izlagače kvalitetnih komada mesa, ponuda hrane je podbacila.
Nakon neproslavljenog lunch brake-a, prošetale smo Rovinjem do hit destinacije među food blogerima. Gelaterije ‘I Nonna’ na koju su prošle godine “vrištali” svi food blogeri i influenceri koji su posjećivali Rovinj. Ove godine u suradnji sa Ellom Dvornik, napravili su okus kruha, maslaca i marmelade. Stvarno se radi o izvrsnom gelatu, ozbiljnim i jakim okusima, velikoj ponudi mliječnih, ali i veganskih okusa. S vlasnikom čak možete i dogovorili određeni okus za sutrašnju ponudu, naravno ako ima prostora za novi okus. Sviđa mi se koncept, sviđaju mi se okusi, poprilično su zasitni tako da jedna špatula će vas zasititi, što je dobro jer cijena je €2.90 po špatuli/kuglici.
Popodne smo odlučile iskoristiti van festovala i Rovinja. Odlučile smo se za obilazak Pule i Lokaliteta, pulske trgovine lokalnih OPG-ova i proizvoda. Trgovina koja me oduševila izborom, toplinom prostora, ljubaznošću trgovkinje koje je vješto odgovarala na naša pitanja i davala nam preporuke. Svake preporuke za obilazak ove trgovine kad vas put dovede u Pulu.
Zadnja stanica bila je restoran Volaria u Puli kojim upravlja chef Sanel Berbić. Sanela znam već desetak godina i svake godine oduševljava svojom kuhinjom i izborom namirnica. Zanimljivo ga je slušati s koliko razumijevanja i realnosti provodi svoju filozofiju i ljubav prema kuhanju.
Riblje i mesne hladne plate savršen su prikaz istarskog podneblja, lokalnih proizvoda i jednostavnih, a toliko kvalitetnih okusa. Domaći pljukanci sa kozicama i divljim šparogama su pak pravi ‘guilty pleasure’ za sve naj ljubitelje tjestenina i glutena koji baš ne smijemo to na redovnoj bazi konzumirati.
I kako završiti večeru nego sa tradicionalnim desertom koji nosi Sanelov već prepoznatljiv potpis. Štrudla s jabukama uz kuglicu sladoleda od cimeta. Savršenstvo na tanjuru. Bolje i od bakine štrudle, ali joj nemojte reći 😉
Nedjelja ujutro, povratak za Osijek, punih želuca i nešto neispunjenih očekivanja. Svakako zanimljiv vikend iza nas. S privatne strane vikenda meni je bilo super. Vidjela sam ljude koje uglavnom viđam na ovakvim okupljanjima. Posjetila sam stare prijatelje, obišla dio predivne Istre, i na kraju svega fino jela. Što se tiče poslovne strane vikenda, Weekend Food Festival je svakako dobar gastro event koji na razini Hrvatske, ali i regije, može postati The Gastro Event. Festival sa puno više izlagača, povezivanja proizvođača i profesionalnih potrošača. Isto tako, odlično je vidjeti puno zaljubljenika u gastronomiju na jednom mjestu, a da mjesto okupljanja nije uvijek Zagreb ili drugi veći gradovi.
Sve u svemu, zanima me kako će festival izgledati sljedeće godine, odnosno hoće li mi program biti dovoljno zanimljiv za sudjelovanje na istom.
